Iako već godinama ne živi u Međimurju, Zlata Knapić i dalje se trudi očuvati tradicionalna jela našega kraja
Zlata je rodom iz Kotoribe, a uz rodnu grudu vežu ju topla sjećanja na baku s majčine strane. Nikad neće zaboraviti toplinu bakine kuhinje, jutra provedena kraj vrele krušne peći sa šalicom svježeg mlijeka, kao ni miris tek pečenog domaćeg kruha koji se širi kućom.
– Moje je djetinjstvo bilo prelijepo, sjetno kaže Zlata. Bilo je to jedno divno razdoblje koje ni za što ne bih mijenjala.
Sjećanja na baku
– Naša međimurska hrana izuzetno je važna za očuvanje tradicije. Naše mame, naše bake, one su nas tim jelima othranile. I ja sam odrasla na starinskoj, domaćoj hrani. Kad god spremam ta jela, uvijek se prisjetim bake, priča ona.
Zlatina je baka nekoliko puta tjedno pekla domaći kruh, a pripremala je i male kruščiće koje bi obitelj idući dan ponijela sa sobom na rad u polju. U štali kraj kuće bile su domaće kravice pa bi djeci svakog jutra donosila još toplo, svježe mlijeko. Na ormare je stavljala dunje, a ujesen je pripremala zimnicu. Koristilo se samo ono čega je bilo u domaćinstvu.
– U Kotoribi je u ono vrijeme bilo nekoliko mlinova. Sjećam se da je baka u mlin nosila pšenicu, raž ili kukuruz, oni bi joj to ondje samljeli i uzeli kilu ili dvije kao naplatu. Doma smo koristili grublje mljeveno kukuruzno brašno za domaće žgance. Baka je spremala još jedno jelo kojeg se naročito dobro sjećam: u hladno mlijeko dodala bi žlicu ili dvije grubog kukuruznog brašna i posolila. Zatim je sve to polako kuhala dok se nije zgusnulo u neku vrstu kaše. Bio je to doručak za bogove. Radila je i domaći puter, kako li ga je samo dugo tukla! – s osmijehom se prisjeća ova simpatična umirovljenica.
Zlata je počela kuhati kad joj je bilo tek sedam godina, i to budnim okom svoje voljene bake. Podučila ju je svojim kulinarskim tajnama i trikovima, a sjeća se čak i prvog jela koje je spremila:
– Prvo jelo koje sam skuhala bili su žganci na mlijeku! Iduća je bila prežgana juha s jajima, tome me podučila mama. Mama je bila kuharica po zanimanju, no sjećam se da je i ona jako rado spremala jednostavna, domaća jela. Jedno od najdražih bio joj je grah s mlijekom, odnosno pretepeni grah.
Kasnije u životu Zlata je preko studentskog servisa radila u jednom restoranu pa je uz pomoć profesionalnih kuhara dodatno izbrusila svoje kulinarsko umijeće. Jedno je vrijeme živjela u Rimu, pa joj nije strana ni talijanska kuhinja.
– Danas kuham više internacionalno, šali se ona.
Bez obzira na to jesu li jela internacionalna ili domaća, Zlata kuhanje naprosto obožava. Vrijeme provedeno u kuhinji ju opušta, a popodneva često provodi gledajući razne kulinarske emisije kako bi dobila inspiraciju za svoj idući obrok.
Najviše voli spremati jela na saft, a favorit bez konkurencije joj je sarma.
– Sarma mi je kraljica. Mogla bih ju jesti svaki dan! – ističe. Jako voli spremati i punjenu papriku, a u tome joj se pridružila i snaha.
– Kad god djeca dolaze u posjetu, snaha me nazove i zamoli da joj spremim naše omiljeno – filanu papriku.
Svoju vještinu u kuhinji prenijela je i na sina za kojega kaže da ju je u pripremi tijesta za pizzu uvelike nadmašio.
– Kad je bio malen, stalno me vukao za suknju i tražio da mu pokažem kako se što sprema. Učila sam ga spremati krumpir gulaš, pljućeca na kiselo, grah sa zeljem… Danas je učenik nadmašio učitelja. Sin svoja jela često objavljuje na društvenim mrežama pa ga žene iz cijele regije pitaju za recepte. A njegova supruga pokraj takvog kuhara jednostavno cvate.
Zdrave navike
– Prije je hrana bila zdravija, nije sve bilo tako zagađeno, a većina namirnica dolazila je iz vrta. Kuhalo se sezonski, ovisno o tome što je uspijevalo. I danas se trudim nabavljati zdrave namirnice pa od poznanika kupujem isključivo domaću svinjetinu, zelje naručujem iz Varaždina, a ostatak nastojim kupovati od OPG-ova, kaže Zlata.
Zlata danas živi sama pa najčešće kuha samo za sebe, međutim najsretnija je kad joj u posjet dođu djeca ili nećakinja. Nećakinju uvijek pozdravlja istim pitanjem: “Dijete, kaj ti budem napravila?” Uvijek dobije isti odgovor: “Teta, sve kaj napraviš je super.”
Kod nje na ručak često dolaze i prijatelji, a nerijetko skuha i odnese obrok svom postarijem susjedu koji je teže pokretan.
Na pitanje što bi poručila osobama koje tek uče kuhati, Zlata ima spreman odgovor:
– U kuhinji se sve može iskoristiti. Samo treba biti kreativan. Tradiciju treba čuvati i poštivati. Jako mi je drago kad vidim da su i mladi zainteresirani za očuvanje našeg domaćeg identiteta i gastronomije, za kraj je poručila.
MIRISI DOMA
Krvavice sa zeljem i krumpirom
SASTOJCI
– par domaćih krvavica
– domaća mast
– 1/2 glavice zelja
– 300 dag krumpira
– glavica luka
– sol, papar
PRIPREMA
Domaće krvavice stavimo na ugrijanu mast. Mast ne smije biti prevruća kako bi se smanjila opasnost od prskanja. Lagano pržimo desetak minuta, potom okrenemo i pržimo s druge strane. Kad su krvavice gotove, potrebno ih je maknuti s vatre i poklopiti te ostaviti da odstoje još desetak minuta.
Glavicu zelja prepolovimo, narežemo na rezance i ostavimo u zdjeli za salatu, dok drugu polovicu nasjeckamo i stavimo na vruću mast. Lagano pržimo te kontinuirano dodajemo male količine temeljca ili obične vode, tek dovoljno da prekrije dno tave. Pržimo na laganoj vatri dvadesetak minuta, sve dok zelje ne omekša. Potom dodamo sol i papar, a po želji može i malo slatke crvene paprike. U međuvremenu u ljusci skuhamo krumpir. Kad je krumpir kuhan, ogulimo ga i narežemo te također na sitno nasjeckamo jednu glavicu luka. Luk kratko popržimo na vrućoj domaćoj masti pa dodamo krumpir, sol i papar. Sve zajedno lagano pržimo pet do osam minuta.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3650
