Dobri odnosi među općinama grade se najbolje uz dobar gulaš i još bolju atmosferu
Navikli smo viđati načelnike s papirima, na sjednicama i svečanim otvorenjima, ali ne i za kotlićem s kuhačom u ruci. Upravo to se dogodilo ove subote u Podturnu na 2. Turenskom kotliću – veseloj gastromanifestaciji koja je ove godine okupila čak 22 ekipe željne titule najboljih gulaš-majstora.
Među njima, na opće iznenađenje (i oduševljenje), našao se i načelnik Općine Strahoninec, Franjo Lehkec. Bez puno pompe, u opuštenoj atmosferi i s osmijehom na licu, uzeo je kuhaču i krenuo u akciju.
Prvo luk – jer svi znamo, bez njega nema ni gulaša – pa onda meso, začini, tajni sastojci… Sve pod njegovim budnim okom i uz asistenciju vrijedne ekipe koja je sjeckala, miješala, ložila vatru za roštilj (predjelo gulašu) i povremeno zafrkavala.
“Kako doma, tako i tu,” kratko je komentirao Lehkec kad smo ga upitali otkud ta kuharska inspiracija, podsjetivši nas i na nedavnu veliku gulašijadu u Strahonincu gdje je sudjelovalo više od 40 ekipa. Među njima – gle slučajnosti – i ona iz Podturna, pod imenom Stare čonte.
Poveznice se tako spontano pletu, a odnosi među općinama grade se najbolje uz dobar gulaš i još bolju atmosferu. I nije ni važno što Strahoninec i Podturen nisu susjedi, kad je duh zajedništva jak.
Kad bi bar bilo više ovakvih malih, ali važnih prijateljstava među općinama – tko zna dokle bismo dogurali. A dotad, neka se kotlići dime i gulaši krčkaju, jer kad su političari među narodom, i s narodom svima nam je nekako toplije oko srca.
