Autobusne linije su rijetke, stanovnici romskih naselja ustručavaju se zvati taksije - zato ilegalni prijevoznici imaju pune ruke posla i diktiraju vlastite cijene
Ponedjeljak je prijepodne, pada kiša i oko Županijske bolnice Čakovec vlada prava strka na parkiralištu. Traži se mjesto više, a pacijenti žure na preglede, vađenje krvi ili pak u posjet najmilijima. Na samom ulazu, na porti, zaustavlja se Opel Vectra, a sa suvozačevog mjesta izlazi starija gospođa, Romkinja. Otvara stražnja vrata mlađoj gospođi, svojoj kćeri u visokom stupnju trudnoće. Iza mlade trudnice izlazi još dvoje male djece, unučica i unuk. Starija gospođa daje 40 eura vozaču. Baka, mlada mama i unučad ulaze u bolnicu, a Opel Vectra juri dalje.
“Romski taksisti”
Na ovaj prizor naišli smo sasvim slučajno, no nije nam bio nepoznat. Već godinama, u razgovoru sa stanovnicima iz romskih naselja, čujemo istu stvar: prijevoz do Čakovca često nemaju, a moraju kod liječnika, na policiju, na Mirovinsko, u matični ured… Kad je lijepo vrijeme, dobar je i bicikl, no kada pada kiša ili pak kad treba ići u bolnicu donijeti novi život na svijet, zovu se “romski taksisti”, momci iz romskih naselja koji imaju vlastite automobile, koliko-toliko ispravne, i koji žive od “tarifa” koje zaračunavaju svojim klijentima.
A te tarife su visoke i promjenjive, kao i narav “taksista”. Neki naplaćuju 5 eura po osobi, a neki i 10 za vožnju od, npr. Paraga pa do Čakovca. Dakle, ako četiri osobe trebaju prijevoz do Čakovca, mladići će im zaračunati 40 eura. Nije loše za vožnju od 12 kilometara. A ako treba čekati duže od pola sata da netko obavi što ima, onda tarifa raste – nekada i dvostruko. Vrijeme košta.
Rizične vožnje u romska naselja
S problematikom ilegalnih taksija upoznati su i čakovečki taksisti koji svoje usluge nude, legalno i sa svim papirima, na čakovečkom autobusnom kolodvoru. “Nije to ništa novo, toga ima oduvijek. Takve stvari ne može nitko kontrolirati ili kazniti”, priča nam jedan taksist.
“Evo, došla mi je gospođa i pita koliko košta vožnja do Paraga. Ja joj kažem 19 eura, na što ona jako negoduje: ‘Pa nas je tri, to je previše po osobi!’ Objasnio sam joj da naplaćujemo po vožnji, a ne po broju putnika u taksiju. Na to je zinula u čudu i rekla: ‘Pa naši mi naplate 30 eura za tu vožnju! Tko će kome, ako ne svoj svome!’”, otkrio nam je gospodin taksist.
Na naše pak pitanje ima li puno posla po romskim naseljima, odgovara potvrdno. “Zapravo najviše. No svaki ulazak u romsko naselje za nas predstavlja strah i strepnju. Bilo je pljački i premlaćivanja taksista, a i bježanja putnika iz auta kada je trebalo platiti račun. Ipak, i dalje vozimo tamo. Malo je rizično, no treba delati. Ne segregiramo nikoga.”
Cjelodnevno čekanje na autobus
Kad smo već svratili do taksista, produžili smo i do pulta s informacijama na autobusnom kolodvoru. Zanimalo nas je, za potrebe ovog članka, vozni red Trnovec-Čakovec-Trnovec (Trnovec je najbliže autobusno stajalište romskom naselju Parag).
Tako za vrijeme ljetnih praznika iz Trnovca za Čakovec možete krenuti ili u 5.05 ili 8.08 ujutro, a dodatne linije za vrijeme trajanja školske godine su one u 6.00 i 7.00 sati. Kasnijih linija nema.
Od Čakovca do Trnovca za vrijeme ljetnih praznika linije voze u 7.05 i 14.25, a kada traje školska godina, iz Čakovca za Trnovec idu dodatni autobusi radnim danom u 13.30, 19.20 i 19.40.
U usporedbi s taksijima, i onima legalnima i ilegalnima, cijena vožnje u jednom smjeru je ipak nešto jeftinija – 2,90 eura od Trnovca do Čakovca (nema kolodvorske naknade), a od Čakovca do Trnovca 3,17 eura (s kolodvorskom naknadom).
No stanovnicima iz romskih naselja malo znače vozni redovi i cijene karata autobusa. Linije su rijetke, a rijetko koji ili koja može odvojiti cijeli dan čekanja na autobus samo da obavi pregled ili pokupi kakav papir.
Žene su te koje najčešće koriste ilegalne taksije, vode djecu liječniku ili u bolnicu, posjećuju razne zavode i institucije, “rješavaju” sve što je potrebno za obitelj. Na onima najslabijima, s nikakvim primanjima, netko drugi dobro zarađuje.
Sustav za sebe
Ono što se za većinu građana podrazumijeva – da će sjesti u vlastiti automobil kako bi otišli liječniku ili riješili administrativne obaveze – za mnoge stanovnike iz romskih naselja predstavlja logistički, financijski i sigurnosni izazov.
U nedostatku linija javnog prijevoza, okreću se onome što im je najbliže i najizvedivije – ilegalnim taksijima iz vlastite zajednice. Iako takav sustav funkcionira u romskim naseljima, on ne nudi sigurnost, ne jamči poštenu cijenu, niti je u skladu sa zakonom. Putnici pregrizu i plate skupu cijenu – osjećaj iskorištavanja i zakidanja prati ih cijelog života, što je još jedna situacija na popisu?
Ovo je samo jedan od problema romskih naselja koja sve više i više liče na zatvorene sustave u kojima vrijede neka nova pravila i neke nove socijalne norme, često na štetu onih najslabijih i najranjivijih.
